Sandra Paović

U polustoljetnom novinarskom i publicističkom radu intervjuirao sam na stotine sugovornika, ali malo bi se koji od razgovora mogao usporediti sa serijalom dijaloga vođenih sa Sandrom Paović. Katkad su to bile duge ispovijesti koje nisam želio prekidati, katkad šutnje koje su govorile više od riječi, a katkad monolog koji novinara ostavlja bez daha i uzavrelih emocija, sve dok ne shvati da se nasuprot njega nalazi mentalna snaga s kojom se valja dostojanstveno nositi.
Razgovarali smo u Sandrinu domu, sjedeći uvijek na istom mjestu, sa samo jednim ciljem: da Sandrinu ispovijest oblikujemo u njezinu biografiju u kojoj se jedna tragedija pretvara u neslomljivu borbu za život i naposljetku slavljenje života. Sandra je od prometne nesreće do medicinskog oporavka i rehabilitacije bila mentalno jača i od posljedica nesreće, i od medicinske i rehabilitacijske skrbi. Vjerovala je i u ono u što se nisu usudili vjerovati ni liječnici. Nepokolebljivo je vjerovala u život, čak i u to da će se vratiti stolnom tenisu, kojem je strastveno darovala veći dio svog djetinjstva i mladosti. Snaga i motiv, mentalni sklop koji nadmašuje razumijevanje prosječna čovjeka, prožet toplinom i iskrenošću. Emocije koje nikad ne skliznu u samosažaljenje, ali koje dolaze do punog izražaja kad sebe posvećuje plemenitom cilju ili želi pomoći drugima, osobito svojima bližnjima.
Kao paraolimpijka putuje u Rio de Janeiro i osvaja zlatnu olimpijsku medalju. Vrjedniju od mnogih koje osvajaju zdravi sportaši. Pobjednički duh Sandre Paović nadahnuće je za mnoge koji se kolebaju, posrću na malim preprekama, žale se ni zbog čega, a svoju su motivaciju sveli na zadovoljavanje primarnih potreba. Sandra uvijek želi više, bolje, brže, duševnije. Sandra je rođena da pobjeđuje, što je i naslov njezine biografije (Školska knjiga, Zagreb, 2017.).
S malo sam se kojim sugovornikom tako suživio kao sa Sandrom. I trajno je zavolio. Kad je čovjeku katkad teško, dovoljno je sjetiti se Sandre i život odmah postane izazovniji i ljepši. Sandra je kao i Hrvatska – puna života.
Željko Žutelija